|Homepage| |
|Publicistika| |Kolegiji| |Bibliografija| |Biografija| |Radovi| |
Indijska
filozofija
Izborni predmet iz indijske filozofije zamišljen je kao temeljit
uvodni kolegij u studij indijske filozofije kao filozofije, u njezinim
tradicionalnim i suvremenim oblicima. Posebna pažnja usmjerena je na pitanje
pristupa studiju indijske filozofije kao ne-evropske i na ispitivanje dometa
i smislenosti takve metodološke pretpostavke. Nastava se održava kroz kolegij
kombiniran od predavanja i seminara s referatima studenata. Pored standardnog dijela, kolegij u svakom ciklusu održavanja ima i
specifično tematsko težište kojemu se posvećuje veća pažnja (ideja
orijentalizma, problem racionalnosti, kulturalizam, ideja osobe, filozofija
roda itd.) Detaljniji opis predmeta s daljnjim linkovima za ispitnu literaturu
i sadržaj pojedinih kolegija u aktualnoj akademskoj godini nalazi se na
službenim stranicama Odsjeka za filozofiju. [Tematski blokovi] MODERNI POJAM FILOZOFIJE. “indijska filozofija” u zapadnoj tradiciji
(Hegel-Diogen Laertije-Schopenhauer) i motiv “europeizacije čovječanstva”
(Husserl-Heidegger); scijentizam filozofije 20. stoljeća, studij indijske
filozofije i indologije (predavanje s raspravom, 3-4 sjednice) KULTURALIZAM: kulturalne znanosti, “multikulturalizam” i problem
prevođenja (čitanje i komentiranje tekstova suvremenih autora, (3-4 sjednice) KOMPARATIVIZAM: Naslijeđeni zapadni koncept filozofije, ideja ”arhetipova”
i figura želje za spoznajom (philo-sophia vs. điđñâsâ); mit o
filozofskom odricanju od svijeta i filozofski projekt
umnog-istinitog-zbiljskog; modeli jedinstvenosti i mnoštvenosti BRAHMANIZAM: Sistematski kontekst filozofije: poredak vedskih nauka,
višeznačnost termina ‘vedanta’ (kraj i/ili vrhunac vede), upanišadska kritika
neautentičnog ritualizma i ponovno vraćanje mišljenja na “prvotnu” objavnu
pjesničku riječ (vać, śruti); nad-dharmički, “oslobađajući” karakter
filozofa-učitelja (sannyâsin) (3-4 sjednice) UPANIŠADE — analiza tekstova i rasprava: Provjera teze o
istovrijednosti pojma ‘điđñâsâ’ (‘želja za znanjem’, ‘sa-znavanje’);
pitagorejsko-platonička teza o ne-dovršivosti najvišeg znanja i upanišadska
figura ‘(po)željnog’ (varenyam) kao postignuća-življenja znanja najvišeg
načela-iskona svijeta (samyag-viđñâna); unutrašnje granice filozofske
“subverzije” brâhmanskog sustava (značaj anegdote o Satyakâmi -âbâli i
njegovoj majci); više i niže znanje; identitet brahman-âtman NÂSTIČKE FILOZOFIJE: rani buddhizam: revolucija dharme i paradoksi
nirvâne (2-3 sjednice) — đainizam (relativizam i perspektivizam)
— materijalistička učenja BHÂGAVADGÎTA: etika dužnosti i metafizički paradoks slobodnog
djelovanja Kolegij 2005/06.
“Indijska filozofija: Filozofija i kulturalizam” Kolegij 2006/07. “Ideja osobe u indijskoj filozofiji: ja, sopstvo i
ličnost” |
|